Radosna otajstva

 

Priredila: s. Ana-Marija Biško 

                                                                                                   Utorak, 26. listopada 2010.

 

Krunica je jedan od tradicionalnih putova kršćanske molitve posvećene razmatranju Kristova lica.

Krunica je evanđeoska molitva, ima izrazito kristološko usmjerenje. Litanijsko ponavljanje Zdravomarije) tvori osnovu, na kojoj se razvija razmatranje otajstava: Isus svake Zdravomarije jest onaj isti kojega nam otajstva jedno za drugim stavljaju pred oči, sad kao Sina Božjega sad kao sina Djevičina.

Prve tri desetice radosnih otajstava, označene su (radošću kojom zrači događaj utjelovljenja).

Očito je ovo već u prvom otajstvu, navještenja, gdje se na Gabrijelov pozdrav Djevici iz Nazareta nadovezuje poziv na mesijansku radost: Raduj se, Marijo! ,,Čitava povijest svijeta teži tom navještaju“. Ako je Očev naum uglaviti sve u Kristu (usp.Ef 1,10), tada je sav svemir na neki način zahvaćen božanskom naklonošću, kojom se Otac prignuo Mariji da je učini majkom svoga Sina. Samim tim cijeli je ljudski rod uključen u Fiat, kojim je ona spremno odgovorila Božjoj volji.

Radostan je prizor susreta Marije i Elizabete gdje Ivan u utrobi ,,zaigra od radosti(usp.Lk 1,44). Kojom je tek radošću preplavljen prizor u Betlehemu (u kojem je rođeno božansko Djetešce), Spasitelj svijeta,  najavljeno pjesmom anđela i objavljeno pastirima upravo kao ,,velika radost“ (Lk 2,10).  

Četvrto i peto otajstvo dok  zadržavaju to radosno ozračje, (već unaprijed izražavaju znakove drame). Prikazanje u Hramu je radost zbog posvećenja djeteta i klicanje starca Šimuna, ali je vidljiva i drama u proroštvu, da će Krist biti u Izraelu ,,znak osporavan“,  a da će samoj Mariji mač probosti dušu (usp.Lk 2,34-35). I dvanaestogodišnji Isus u Hramu, pojavljuje se u svojoj božanskoj mudrosti: dok sluša i pita zapravo je već onaj koji ,, poučava“. Objava njegova otajstva kao Sina  predana Ocu navještaj je one evanđeoske radikalnosti u kojoj apsolutni zahtjevi Kraljevstva dovode u krizu čak i najprisnije ljudske odnose. Marija i Josip, ispunjeni strahom i zebnjom ,,ne razumješe riječi koju im reče“ (Lk 2,50).

Razmatrati ,,radosna“ otajstva znači ući u najdublje uzroke i najdublje značenje kršćanske radosti i nagovještaj otajstva spasenjske muke. Moliti krunicu i razmišljati  otajstva znači koracati s Marijom k osobi Isusa Krista, Riječ koja je tijelom postala, jedini Spasitelj svijeta.